U njoj je prikazan status 181 biljne vrste prema Pravilniku o zaštiti biljnih svojti  i prema međunarodnoj kategorizaciji IUCN ( ako je biljka na popisu) koja određuje stupanj ugroženosti pojedine vrste. Knjiga je opremljena fotografijama i crtežima te opisom biljaka i neiscrpan je izvor podataka za svakoga tko želi nešto više saznati o pojedinoj biljci. Ona je, kako kaže autorica, nastavak opisa i popisa biljaka ranije objavljene knjige «Zaštićene i zaštite vrijedne biljke samoborskog područja» iz 1998.

Opisane biljke susrećemo po proplancima, šumarcima, uz potoke, na livadama, u šumama, na najrazličitijim mjestima u prirodi kroz koja prolazimo. Svatko od nas planinara trebao bi imati, ako ne u naprtnjači, a ono u mislima... (klikni na "više" za nastavak texta i slike)

ovu knjigu posebno u trenutcima kada odbacimo pravilo da prirodu treba gledati  a ne dirati. Ne treba ni spominjati aktualnost knjige . Svjedoci smo danka što ga nameće razvoj i urbanizacija, ali nadu ulijevaju ovakvi uradci te sve veća osjetljivost ljudi na okoliš u kojemu žive. Kada shvatite nakon čitanja knjige, da je velika većina biljaka u ozbiljnoj opasnosti od nestanka, nekako vam se baš i svijet u kojem ostavljamo svoj trag, ne čini tako lijep i šaren kao na slikama ove knjige.

Nakon predstavljanja knjige, porazgovarali smo s autoricom o nekim temama otvorenim ovom knjigom.

1.Što je Crvena knjiga, zašto je tako nazvana i koliko biljaka sa samoborsko-žumberačkog  područja se nalazi u njoj?

Crvena boja je znak opasnosti; dakle Crvena knjiga naslovom opominje na opasnost koja prijeti živom svijetu od neodgovornog odnosa prema prirodi, ali i potiče na razmišljanje o potrebi čuvanja prirode. Prva Crvena knjiga RH (Zagreb 1994.g.) sadržavala je 226 biljnih vrsta, od kojih je 61 bila s našeg područja.

U Crvenoj knjizi vaskularne flore RH (Zagreb 2005.g.) opisano je i kategorizirano prema IUCN kriterijima (Međunarodni savez za zaštitu prirode i prirodnih dobara) 59 vrsta. Ministarstvo kulture je 2005.g. na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode donijelo Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim. Pravilnik sadrži popis kategoriziranih vrsta RH, a 181 vrsta odnosi se na samoborsko i žumberačko područje.

2. Hodajući planinarskim putovima Samoborskoga i Žumberačkoga gorja primjećujemo kako nestaju travnjaci, odnosno suživot čovjeka i prirode. Koliko to utječe na nestanak biljnih vrsta opisanih u Vašoj knjizi?

Tradicionalnim održavanjem travnjaka (pravovremena kosidba i ispaša) omogućuje se opstanak biljnih vrsta na toj biljnoj zajednici. Zapuštanjem travnjaka širi se grmlje, stvara se šikara i livadne biljke nestaju.

3. Koja je biljna vrsta najugroženija najugroženija na području koje ste proučavali i kako se  određuje stupanj ugroženosti ?

Najugroženije biljne vrste našeg područja su samoborska gromotulja i cretna breza (po IUCN standardima CR kritično ugrožene!) Stupanj ugroženosti određuju botaničari višegodišnjim praćenjem i prebrojavanjem jedinki na određenom lokalitetu. Smanjuje li se taj broj – daju prijedlog Državnom zavodu za zaštitu prirode da se ta vrsta kategorizira.

4. Samoborska gromotulja nazvana je na predstavljanju Vaše knjige velebitskom degenijom  našega kraja. Zašto?

Samoborska gromotulja živi jedino na našem području – zaslužuje pijedestal!

5. Biljke su od pamtivijeka sastavni dio lijekova. Što mislite o skupljanju ljekovitoga bilja?

Protivnik sam skupljanja bilja u svrhu liječenja. Neznalački postupci u spravljanju „lijekova“ mogu čovjeku veoma naškoditi. Lijekove neka spravljaju stručnjaci (tako je sigurnije!!), a ljekovite biljke treba plantažno uzgajati a ne ih uzimati iz prirodnih staništa.

6. Kako pomiriti razvoj i urbanizaciju sa zaštitom bilja?

Čovjek se ne može vratiti na prethodno stanje jedinstva s prirodom, ali mora težiti stvaranju harmonije između čovjeka i prirode (baš kao i harmonije između čovjeka i čovjeka).

7. Rekli ste prilikom predstavljanja knjige da su za Vas Samoborsko gorje i Žumberak još od djetinjstva izgledali bajkovito. Možete li to objasniti?

Rođena sam u samoborskom polju. Djetinjstvo i mladenaštvo provela sam u tamošnjim šumarcima i livadama odakle se lijepo vidjelo naše gorje. Za mene je ono bilo nedostupno i zagonetno. Najimpresivnije je bilo u smiraj dana. Silno sam željela znati što krije i svaki put kad pričam o tome vraćam se u djetinjstvo, proživljavam zalaske sunca i odlazak prirode na počinak.

8. Gdje se Vaša knjiga može kupiti?

Knjiga se može kupiti u Javnoj ustanovi Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje na Slanom Dolu.