Kijevski Bat i Dinara: subota i nedjelja 12. - 13.6.2010.

Kijevski Bat 1206 m je najviši vrh Kozjaka Kijevskog i lako se uoćava s državne ceste D1 kao isturena kamena glavica na sjeverozapadnom kraju planine, poviše sela Kijevo.

Krenuli smo kroz uzgajalište jelena bez markacije jer su nam informacije koje smo dobili od lokalnog stanovnika poslužile da sigurno nađemo početak planinarskog puta duboko skrivenog u najudaljenijem dijelu uzgajališta. Boreći se sa velikom vrućinom i jakim suncem, stigli smo za 2:30 sata na vrh od kuda je prekrasan pogled na Dinaru i Knin. Dinara se uzdiže iz krša svom svojom veličinom i bljeska na suncu. Za povratak nam je trebalo sat vremena pa smo uskočili automobile i put lokalnog boćarskog društva gdje smo se u hladu odmorili i opskrbili se hladnim napitkom. Kako je izlet bio jako dobro isplaniran, imali smo vremena da posjetimo crkvu Sv. Mihovila, crkvu Sv. Spasa i izvor rijeke Cetine.

Predromanička crkva Sv. Spasa po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, najveća je hrvatska nekropola.

Rijeka Cetina, u antikno doba zvana Hippus, već više od tisuću godina nosi lijepo hrvatsko ime Cetina. Cetina je dugačka 110,5 km izvire iz nekoliko jakih vrela podno Dinare.

Kako smo organizirali prijevoz iz Glavaša do Brezovca, ostavili smo automobile kod pl. skloništa u Glavašu pa se u starom kombiju uputili na vožnju koja je bila sve nego udobna. Cesta koja preko Markovog groba vodi pokraj Badna do pl. kuće Brezovac je u jako lošem stanju i prolazak osobnim automobilom je nemoguć. Iz kombija, povremeno skačući i po metar u zrak smo se jedva dočepali prilaza Badnju gdje smo iskočili van, zahvaljujući da smo stigli živi i zdravi.

Na slikoviti vrh Badanj došli smo polako se uspinjuči livadom na prijevoj a zatim grebenom do vrha. Za uspon nam je trebalo 30 minuta a na vrho smo dočekali prekrasan zalazak sunca. Do pl. doma nam je trebalo još 30 minuta kroz livade pune cvijeća. Zauzeli smo pozicije za spavanje a onda se bacili na večeru koja se je uglavnom sastojala od graha i špeka. Dugo u noć smo uživali uz vatru i planinarske priče a vedro nebo nam je pružalo pogled na zvijezde koje su blistale.

Bojeći se vrućine i sunca, probudili smo se u 6 a krenuli u 7 sati prema vrhu Dinare. Jutro je bilo oblačno i pomalo vjetrovito tako da smo do vrha došli brzo i bez velikog napora.

Dinara je glomazan masiv, dugačak 20, a širok blizu 10 km. Unatoč blizini mora, mediteranski su utjecaji neznatni, a klima oštra planinska s velikim dnevnim temperaturnim kolebanjima.  U fizionomiji Dinare, najmarkantnije obilježje je impozantna jugozapadna stijena, po dužini najveća u Hrvatskoj. Poput moćne barijere, dugačke 6 km, ona se formira pod najvišim vrhom. Ta stijena poput magneta privlači poglede putnika na cesti Knin - Vrlika. Vrh Dinare (1831 m) ima oblik kamene glavice okružene klekovima. Po geodetskom znaku na vrhu, narod ju je nazvao Sinjal, najviši vrh Hrvatske. Kako joj je položaj središnji u Dinarskom gorju, omogućava prekrasan vidik.

Krenuli smo prema pl. kući Glavaš a sunce i vrućina su postajali strašni. Na pola puta smo posjetili pl. sklonište "Martinova košara" gdje smo se uspjeli ohladiti i odmoriti u toj kamenoj kući. Kroz sparinu i vrućinu smo se probili do gradine Glavaš i pl. kuće.

Srednjovjekovna utvrda Glavaš izgrađena je tijekom 14. i početkom 15. stoljeća, a njezina je uloga bila nadzirati i štititi prometne putove prema Bosni, od zapada prema istoku. Prvi nacrt kijevske utvrde pronađen je na karti iz 1525. godine, gdje je ta utvrda prikazana kao Dinarić.

Na povratku u Samobor pogledali smo slap Krčić i uživali u njegovj hladnoj vodi.

Interesira nas vaše mišljenje i prijedlozi. Komentirajte ili nas kontaktirajte. Tražimo suradnike autore i rado ćemo objaviti vaše izlete i slike na našim stranicama.