Prvi Pohod je posvećen prvom predsjedniku društva Stjepanu Šoiću koji je bio na čelu Društva od 1924 do 1935.

On je uz pomoć drugih osnivača HPD "Japetić" kao i novih članova postavio Japetić na noge. Za njegovog mandata markirane se mnoge staze u Samoborskom gorju, otvoren prvi planinarski objekt, Mesićeva kuća na Japetiću, a nakon što je ona izgorjela i drugi, u napuštenoj postaji šumske željeznice pod Lipovcem, današnja Šoićeva kuća. Pohod je po lijepom vremenu započeo 21.5.2006. ispred Samoborskog muzeja u kojem je zahvaljujući vrlo dobroj suradnji Japetića i Muzeja organizirana izložba o Stjepanu Šoiću. Okupilo se nešto više od 150 planinara, od kojih treba spomenuti grupu iz Pazina i Brežica. Put nas je vodio do opjevane kapele Svete Ane gdje su članice Japetića ujedno i članice VA Samoborke TD Ferdo Livadić otpjevale "Pjesmu Samoborskih planinara" i "Kraj kapele Svete Ane".

Pjesmi su se pridružili i sudionici Pohoda. Članovi Japetića su se pobrinuli da se otvori kapela i da svi oni koji uvijek prolaze kraj njenih zatvorenih vrata imaju mogućnost i zaviriti u nju Odmah nakon toga uslijedio je uspon do nove piramide, vidikovca na Tepcu. Tu je održano predavanje o povijesti piramide koja izgorjela tijekom drugog sv. rata, a koju je obnovilo Društvo inženjera i tehničara Samobora. Piramida zbog administrativnih razloga još nije bila u funkciji. Slijedi put do Cerja s kojeg se pruža prekrasan pogled na Medvednicu s jedne strane i Rudarsku dragu s druge. Treća kontrolna točka pohoda nalazila se ispred kuće Ž. Kupresa člana Japetića.

Tu je prava tekuća okrjepa kojoj je pridonio i g. Suban svojim čajem. Supruga domaćina odjenula je narodnu nošnju ovog kraja i na taj način upotpunila ukupan dojam.Spust u Rude Donje i uspon na Črnec je za mnoge bio mala mora obzirom na strminu. Znoj je curio, no sve je zaboravljeno kada smo došli na vrh Velikog Črnca gdje je bila KT4 i gdje su nas dočekali besplatni kolači koje su ispekle naše članica Društva. Teško je bilo odmaknuti se od punih stolova raznih slastica.I konačno slijedi samo nizbrdica.

Prvo do pl. doma "Ivica Sudnik" a onda i do Šoićeve kuće. Na silasku s V. Črnca put je dodatni osiguran užetom kako bi se spriječile nezgode u slučaju kiše koje na svu sreću nije bilo. U Šoićevoj kući sudionike Pohoda dočekao je grah i muzika Traper benda. Tu su ovjerene iskaznice pohoda i proglašen najstariji sudionik Dragec Budiščak, 77 god i najmlađi Sven Peruško, 2,5 god. Nakon 6 sati hoda (od 9 do 15) neki su imali snage i plesati. Tu je bilo još jedno iznenađenje. Na bini su se pojavili Đ. Pleše i R. Brodarec, te nas razveselili poznatim starim melodijama, pjesmama naše mladosti.