Evo nas ponovo u Zagorskim bregima. Ti pitomi krajolici i planine nas vesele i rado im se vraćamo. I ovaj izlet od 22 planinara HPD Japetić to i dokazuje. 

Strahinjčica se nad Krapinom (158 m) uzdiže strmo u vis i daje cijelom kraju poseban izgled. Bokovi grebena su skoro okomiti, prekriveni su gustom šumom. Iz grebena tu i tamo strše visoke stijene (Jelenske pećine) i kameni stupovi koji strmoj gori daju alpski izgled. Do doma vodi više markiranih putova i staza, a jedna je osmišljena kao poučna staza. U neposrednoj blizini doma su prekrasne livade a na udaljenosti 10 minuta hoda od doma dolazi se na kamenitu glavicu koju planinari nazivaju Dedek. S Dedeka se pruža prekrasan vidik na planinarski dom, Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje i planine susjedne Slovenije, a za lijepa vremena i do Kamničkih alpa i Snježnika. Vrh Strahinjčice (846 m), zvan Sušec, udaljen je od Dedeka 20 minuta hoda.

Strahinjcica

Krenuli smo ujutro iz Samobora i Krapina nas je dočekala hladnim i nimalo ugodnim vjetrom. Krenuli smo brzo, želeći se što prije ugrijati hodom. Nakon 30-ak minuta imali smo topline i previše uspinjuči se strmim hrbtom do planinarskog doma prateći 5 zavoja prije nego što nas je dočekao nažalost zatvoreni dom. Zbog vjetra smo se sklonili ispod nadstrešnice na južnom dijelu doma gdje su klupe i stolovi. Nakon presvlačenja pojavilo se je i sunce koje nas je svojom toplinom ugrijalo i učinilo dan prekrasnim. Nastavili smo u ugodnom druženju uz kobasice i špek sa prekrasnim pogledom na Medvednicu u daljini. Nekolicina nas je nastavila i do Dedeka i vrha Strahinjčice gdje smo stigli šibani jakim vjetrom. Vrh Strahinjčice nema pogleda a kutija je na debeloj bukvi.

Vrativši se natrag do doma, krenuli smo prema zapadu gde se put spušta strmim i uskim putem natrag do Krapine. Kako smo planirali posjet Krapinskom pračovjeku krenuli smo prema muzeju ali tamo je bila takva gužva da smo odustali. Do drugog puta, pozdrav!