| Od Lepoglave do Ravne gore * |
 |
 |
| Autor Darko Domotorffy | |||
|
Ravna gora - Hrvatsko zagorje. Kronologija zbivanja jednog planinarskog izleta.
Datum: 6.3.2010. dan: subota, vrijeme 11h, lokacija: Samoborski trg, mikrolokacija: stol ispred Antika. Radnja: oko stola nekoliko starih prekaljenih planinara. Na stolu kave razne. Iznad kava lebdi pitanje, kuda sutra Nanos ili Ravna gora. Razmjenjuju se pogledi, riječi: vrijeme, snijeg, tko ide. Rotacija je naglo završila. Odluka, Ravna gora u Zagorju.
Vrijeme nikakvo, a mi ipak spremni na sve, samo što još dereze nismo ponijeli. Kilometri se nižu i dolazimo do naplatnih kućica. Počinje padati kiša. Još kilometar dalje i vidim vedro nebo. Ne mo'š vjerovat. Izlazimo s autoputa u Začretju, sunce. Vozimo se prema Golubovcu. Kao i uvijek iznenađuje me ta cesta koja se tako strmo penje. Nikako dosta serpentina. Čovjek bi pomislio da smo u Švici a ne tu vu Zagorju. Sastanak je u Lepoglavi. Tu se nekoliko birceva koji rade nalaze oko ulaza u zatvor. Nemreš promašit. Skupilo se društvo, te uz kavu razmotrilo tekuću i drugu situaciju i odlučilo kuda i kako dalje. Autima idemo u srce Ravne gore. Nakon nekoliko promašaja pogodismo put. Cesta makadamska smrznuta počela se pretvarati u ledeni put. Naravno na jednoj uzbrdici auto mi je stao. Naprijed ne mogu, natrag sam ide. Iskaču moji suputnici malko gurnu, ja ulovim snijeg i evo nas opet u akciji. No ne za dugo. Još veća uzbrdica na vidiku i ja procijenih da ići dalje ne treba. Hvatam parking. Gojze na noge i odlučnim korakom krenusmo spram najvišeg vrha Ravne gore. To nije onaj na kom je piramida već drugi, 50 min. dalje. Strmi uspon po nevisokom snijegu činio mi se dug. Uz jedno kraćenje stigosmo na bezličan vrh s kojeg se niša ne vidi. Na kržljavom drvetu je tabla s oznakom visine vrha i štambilj. Mi u prikriveni žigomani, navalili smo vaditi iz ruksaka po nekoliko obilaznica i stojimo u redu kao ispred Samoborčeka zadnjeg dana u mjesecu. Konačno obavili smo svoje, sad još veseliji vraćamo se natrag i skrećemo prema Filićevom domu u nadi da je otvoren. Stižemo pred zelenu novo obnovljenu zgradu doma (komentari padaju). Susrećemo čovjeka s punom košarom drva i znamo, dom je otvoren. Hej haj ulazimo na vrata. Gledaju nas pomalo iznenađena lica. Upali smo na sastanak društava ZPP. I dok traje govorancija mi navalismo ko zvijeri na žigove, pivu. Shvatili su predsjedavajući da se uz našu graju, zvuk pive koja lagano klokoće pri izlazu iz flaše, nastavit se ne može i objavili su kraj sjednice. Bilo bi bolje da su ostali tamo gdje su bili! Svi navališe na šank. Nit više mogu u miru pivu piti a ni žigove lupati, pa odlučismo mi izvršiti nagli bijeg iz te sredine. Sljedeća postaja je dom "Pusti duh". Imamo sreće i taj je dom otvoren. U toplom domaćem raspoloženju izvadili smo klopu, dnevnike, naručili pivu i žigove. Dobrih pol ure smo nabacivali riječi i žigove (sve me sram). Vratili smo se preko Filićevog doma i preko Babica spustili na cestu za Lepoglavu. Vozači lijevo prema autima a ostatak u potragu za toplim svratištem. Do auta smo stigli za vuru. Put, sada u suncu postao je blatan. Vozimo natrag, mobitel radi "Gdje ste". Odgovor u duši očekivan "Blizu Lepoglave. Sve je zaprto". Pokupismo čeljad na putu i sretno se vratili u Sanobor. Sljedeća destinacija je Kalnik ili možda ipak Nanos ili...
|
Datum: 7.3.2010. vrijeme: rano jutro. Još krmeljav pogledah kroz prozor. Panika, u prognozi nije bila najavljena mećava, a ona vani pere-dere. Očekujem zvuk telefona i pitanje "Idemo li?". Oblačim se lagano kao da imam beskonačno vremena. I počelo je. Slijedi odgovor kao iz puške "Za tebe ne znam ali ja idem". Dođe pola osam i sa zebnjom izlazim kroz ulazna vrata stana s pitanjem hoće li mi svi doći. Kad eno samo ja nedostajem. Snijeg leti, vjetar puše, a petoro napola nasmješenih lica zažele mi dobro jutro. Posložismo se u dva auta i krenusmo put Zagorja.