| Put u središte zemlje! |
|
|
| Autor Tamara Kalaica | |||
|
DRUGI IZLET PLANINARSKE ŠKOLE - osnove speleologije - SPILJA DOLAČA Voditelji : Dado Novak i Klarić family
7. OŽUJKA 2010.
Ostavite sve predrasude vani i stupite pod zemlju, ovdje vrijede drugačija pravila.
Ne, ovo nije poznata izreka Stephena Kinga najpoznatijeg pisca SF pripovjetki i romana svih vremena, ovo je rečenica koja se nameće pri pogledu na hladni procjep ispred vas, u trenu kada napuštate sunce. No, krenimo iz početka. Osam sati ujutro, gotovo svi smo na broju, skupa sa pridruženom ekipicom okorjelih speleologa. Nakon kraćeg dogovora potrpavamo se u aute i krećemo put Vilinskih jama. Vilinske jame, za neupućene, nisu jame u pravom smislu riječi, već omiljeni "pit stop" planinara i speleologa na putu za Žumberak. "Ma neće spilja pobjeći!" čulo se, i više nego jednom od iskusnijih. Na što smo se svi jedinstveno složili, sjeli u Vilinske jame i popili topli napitak po izboru. Za sada nam se sviđa ovo spiljarenje. Šalu na stranu, daljnja vožnja je bila manje relaksirajuća. Zašavši u planine naišli smo na zadnje trzaje ožujske zime. Uska cesta, snježni zapusi i prekrasan pogled na bjelinu u gorju ...(ako nisi registriran-a molimo te da se to napraviš. Registracija nije teška a nama daje mogučnost da ti šaljemo informacije o našem društvu i pripremama planinarskih akcija direktno na tvoj e-mail kako te animirali da nam se pridružiš i tako daš svoj dio u zaštiti prirode i promicanju planinarstva...klikni na "više" za nastavak texta i slike) Polako i oprezno stigosmo na cilj - Drašić vrh na 456 m nadmorske visine u Žumberačkom prigorju. Na dvjestotinjak metara od mjesta gdje smo ostavili automobile nalazi se spilja Dolača, naš cilj. Spilja Dolača spada u red razgranatih spilja. Dužine je 503 m te dubine od 57 m. Da bi se jedan prosječan polaznik, recimo, planinarske škole spustio u Dolaču potrebno je i nešto pripreme prije toga. Stoga smo prije ulaska u spilju dobili svu potrebnu opremu (gumene čizme, rukavice, kombinezone i kacige). Polusatna metamorfoza bila je dovoljna da nas, barem naizgled, pretvori u speleologe spremne za silazak. Strmi i skliski silazak bio je uvod u našu pećinsku avanturu. Nakon njega dočekale su nas stijene sa zlatnim odsjajem i malobrojni uspavani šišmiši kao vječni, viseći stanari mračnih prostora. Zaista svijet za sebe. U jednom trenu učinilo se pravom štetom remetiti ovakav milenijski mir tako rijedak u vanjskom svijetu. Što smo dublje hodali to je i teren postajao zahtjevniji. Uski prolazi bili su pravi fizički i psihički izazov. Ono čime sam ostala duboko iznenađena je osjećaj u spilji. Ne prvi, instinktivni - strah, niti drugi, racionalni - upornost, već neki treći podsvjesni - utjeha. Ima nešto utješno u mraku spilje. Možda su to odjeci prošlosti u kojoj su naši preci tražili zaštitu, možda je to utjeha utrobe iz koje smo svi potekli, možda je poštovanje prema veličini Zemlje, a možda je i vrlo individualno. Tko zna?Daljina koju smo prošli je 120 m, a dubina na kojoj smo se nalazili je 40 m. Mora se priznati, vrlo reprezentativan rezultat za početnike. Naravno, ne možemo ignorirati ogromnu i nesebičnu podršku koju su nam dali kolege speleolozi te njihove čelične živce "kao sajle u alpama" što bi rekla moja prijateljica Tamara. Nakon ovog fantastičnog upoznavanja unutrašnjosti Zemlje, vratili smo opremu, zahvalili se našim vodičima i uputili se na još jedan mali i relaksirajući izlet do obližnjeg slapa, ovaj put po površini Zemlje. Slap Brisalo visok je 15 m i nalazi se u kanjonu Slapnice. U ovo doba godine je posebno lijep zbog smrznutih vodenih siga koje vise na sve strane. Par sličica, mali odmor i nazad do auta. Mislim da bismo ovu nedjelju mogli proglasiti jednim vrlo raznolikim i lijepo utrošenim danom. Interesira nas vaše mišljenje i prijedlozi. Komentirajte ili nas kontaktirajte. Tražimo suradnike autore i rado ćemo objaviti vaše izlete i slike na našim stranicama. Napisala: Valentina Dominić
Fotografije: Tamara Kalaica
|










