| Izlet na Storžič |
 |
 |
|
Nakon niza vremenski loših vikenda, konačno dobra prognoza. Kada planiramo izlet u Alpe, pazimo na stupanj lavinoznosti, visinu snijega i vremensku promjenjivost. Ne isplati se otići ako ti elementi nisu posloženi jer ipak je opasno, a Alpe nam nisu «pod nosom». Usto treba imati i vinjetu. Vidjevši da je da je prognoza za nedjelju bila dobra, nas četvero se uputilo do Kranja, točnije do mjesta Mača nekoliko kilometara od grada, gdje smo ostavili automobile.
dva sata.
Snijega je bilo mjestimice, bez leda, pa nismo koristili dereze i cepin. Sa samog vrha pogled «puca» na Košutu, Grintavec, Kamniško sedlo. Osjećaj da si uspio visoko popeti se na neki te način čini privilegiranim, malo ti puni krila jer si pomaknuo vlastite granice. Uvijek, ali baš uvijek, ulažem dvostruki napor da oprezno siđem, da ne žurim, da silazak ne shvatim olako. Silazak mi je i psihički i fizički daleko naporniji nego penjanje. Pri usponu, neposredno prije doma, jedan vodič mi je rekao da se može okladiti kako danas nećemo doći do vrha. Upitavši ga zašto to misli, rekao je, pogledavši na sat, prekasno ste krenuli, a osim toga ovaj vam se jako znoji, pokazujući na Igora. Međutim, Igor se zbilja jako znoji i zbilja dobro hoda. Svaka čast i Ivani kojoj je to bio prvi izlet u Alpe, a koji je odradila junački bez panike. Ekipu s izleta činili su Igor, Ivana, Mirjana i ja.
|