| Sjeverni Velebit: Šatorina i Hajdučki kukovi |
 |
 |
| Autor Davor Domin | |||
 Sjeverni Velebit: Štirovača – Šatorina – P.D. Alan – Veliki Lubenovac – Hajdučki kukoviU utorak 14 .09.2010. godine iz Samobora je krenula mala grupica planinara (Damir Domin, Ivan Dömötörffy i Davor Domin) na još jedan izlet odnosno planinarenje u 9 mjesecu po Velebitu. Krenuli smo oko 9 sati ujutro te smo oko 12 sati stigli u Krasno tj. u upravu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje smo kupili ulaznice te pokoji suvenir i majicu za uspomenu. Oko 13 sati smo stigli na Štirovaču gdje smo ispijajući „mušku“ vodu započeli prazniti zalihe sa hranom te pripremati se uz pregledavanje karata i knjiga za današnji dio hodanja. Odluka je pala na Šatorinu (1624 mnv) te oko 14 sati krećemo prema njoj. Vrijeme se popravlja, isprva je bilo maglovito i mokro jer je u jutarnjim satima padala kiša a zatim se pojavilo sunce. Kako smo „naknap“ s vremenom, jer uspon traje cca. 2,5 sata, te povratak računamo 2 sata, te pola sata na vrhu i barem pola sata odmora putem (svi smo pušači), ispada da ćemo se vratiti oko 19,30 sati, a pošto se nalazimo u šumi prilikom spusta može nas uloviti noć pa odlučujemo malo ubrzati uspon. Prema planu, za 2,5 sata hoda stižemo na vrh, što znači da naše ubrzavanje prilikom hodanja nije uspjelo, a vjetar je stvarno jak tako da na sam vrh samo stanemo, pokupimo štambilje i brzo se spuštamo u malo sedlo podno vrha koje se nalazi u zavjetrini, te tu odmorimo (naravno, više od planiranih pola sata jer nas je grijalo sunce).Spuštanje traje kraće od 2 sata ali svejedno do auta dolazimo sa zakašnjenjem od pola sata od planiranog tako da smo zadnjih pola sata kroz šumu prolazili u sumrak i u mrklom mraku. Zatim slijedi kratka okrepa i vožnja do planinarskog doma na Alanu gdje susrećemo kao i lani domara Marina i njegovog „dalmatinera“ Roka koji nas je zapamtio od lani... U domu prespavamo te ujutro put Velikog Lubenovca (meni osobno jedno od najdražih mjesta na Velebitu, samo se Sv. Brdo može mjeriti s njim iako je Lubenovac livada) gdje doručkujemo, popijemo kavu te krećemo prema Lubenovačkim vratima te zatim skrećemo prema Hajdučkom kuku – Golubić (1650 mnv). Put prelazimo za 2,5 sata kako i kažu karte ili knjige, te zatim posjećujemo i drugi vrh Hajdučki kuk (1649 mnv). Putem uživamo u pogledu na Hajdučke i Rožanske kukove, gledamo Lubenovac i Zavižan a pogled, premda je mutno, seže sve do Svetog brda i Gospića podno Visočice. Istinski uživamo u sunčanom danu i prirodi koja nas okružuje...šteta je samo što je dan kratak jer za provođenje takvog dana nije dovoljno niti 30 sati. Navečer nas ponovo dočekuje „skupno ležišće“ u Alanu te se ujutro opraštamo od Roka i Marina te im obećajemo da se vidimo i dogodine (ako Bog da), potom se spuštamo u Jablanac gdje malo razgledamo uvalu Zavratnica a zatim se uputimo u Senj gdje se (premda more nije bilo nimalo ugodno) okupamo te krenemo prema Samoboru. Utisci koje nosimo sa Velebit i ovaj su puta isti....Kada ću opet!? Dogodine u 9 mjesecu...ili vidjeti Lubenovac zimi pod snjegom. 
|