Jutro se je probudilo stisnuto zubatim goranskim suncem i oštrim planinskim zrakom a nas je zima zagrlila svojim hladnim rukama i zavukla se duboko u kosti. Tražimo rukavice koje su nam ostale negdje u ruksaku od prošle zime. Nismo se nadali takvoj hladnoći, čak i prvom snijegu ove zime.

Iz Begovog Razdolja hodali smo starim planinarskim putem koji polako pada u zaborav jer malo planinara ne koristi auto do podnožja Bjelolasice. Inje je svuda oko nas obasjano jutarnjim suncem, bljeska se i polako topi, nestaje. Lišće u tisućama boja, zrake sunca, led i beskrajna tišina.

Tražili smo dugo taj put i već grozničavo s noge na nogu ušli u taj začarani krug Vrbovske poljane a ona nam se otkrila i javlja se u daljini sa snijegom na vrhu. Nema riječi, tišina, mir i planinarski duh. Gojzerice okovane ledom škripe a gusta trava povijena težinom spokoja mirno se valja i previja. Brzo gore, više u nebesa do tog nebeskog plavetnila u planinarsko sklonište kod tople peći ugrijati se prije vrha.

Snijeg se topi i u tisućama kristala nestaje polako u toj zemlji kamenoj, padini strmoj, surovoj. Kula nas čeka u daljini obučena u novo ruho, bljeska se okružena lešinarima, orlovima, pticama. Vjetar nas raznosi po grebenu a vidici prekrasni na sve strane Hrvatske.

Juri dolje, strmo, surovo po snijegu sklizavom, putu nevidljivom. Evo nas kod Janjčarice, na prijevoju same, hladne i nimalo privlačne. Dalje prema tom zaboravljenom putu planinarskom od istoka Matić poljane, tu negdje duboko skrivenim pod teškim granama borova i jela. Gdje je? Evo ga duboko usječenog u crnu zemlju okovan visokim drvečem sa jedne i sa druge strane. Očaravajuće. Prekrasno.

Već dugo tu nije bila planinarska duša a tako prekrasno tako prirodno, tako surovo. Put popločan tisućama češera i iglica kao tepih od kašmira se povija pod našim nogama. Kamen, jedan, drugi, treći...kao ljudi poredani po poljani. Žurimo desno prema Begovom Razdolju ali još malo, malo u šumu tamo gdje izvor Samar svoju vodu već stotinama godina daje iz utrobe planine. Nema ga, nestao je ali kameni blokovi pokazuju snagu njegove mladosti. Dalje kroz šumu, lišće šušti a sunce pada u šumu i hladnoću šalje. Toplina auta, osjećaji bukte u nama.