Evo jedan izgubljeni izvještaj s ljetnog izleta. Ekipa u sastavu Tea, Nikola, Ivana i Igor je snimila dobru prognozu za vikend i u petak popodne se spakirala za Grossglockner. Polazak iz Samobora u petak u 9 navečer i u Kaalsu na parkingu, uz malo noćnog lutanja, bili oko 1 ujutro.

Spavanje u šatorima a ujutro klasika, klopa se što se ima, pakiranje ruksaka (Nikola i Igor se natjecali u mazohističkom pretrpavanju valjda po logici da ruksak ne smije biti mlohav pa kad je već tu ubaci u njega štogod stane.) i pokret.

Lagana staza od parkinga na ca 1.800m do kuće Studellhutte na 2.801. ca 2 sata hoda. Kraći odmor i kreće se dalje. Nakon ca 100 m visine dolazi se do dna ledenjaka, navlače dereze i nastavlja dalje. Tea je odsprintala naprijed, Nikola odjurio u lov za njom, a Igor i Ivana se odlučili što duže pržit na ledenjaku i polako ga pregazili.   Ledenjak smo prečili klasičnom stazom do grebena s desne strane i početka ferate koja vodi do E.Johann-hutte na 3.454m. Uz tu feratu su najinteresantnije pločaste stijene porazbacane naokolo (par fotki u prilogu). Do E.Johann-hutte su Nikola i Tea došli dobrih sat – sat i pol prije Ivane i Igora, dočekali ih da se uvjere da nisu nestali usput i zatim navukli opremu i krenuli na vrh. I&I ostaju na E.Johann-hutte i plan je da drugi dan ujutro Nikola (još jednom) i I&I idu gore.

Nikola i Tea su iz nepoznatih razloga ostavili konop u domu i gore otišli samo sa zamkom. Od doma do vrha i nazad trebalo im je sat i pol. Vrijeme idealno ali staza nagužvana, pa su u stijeni između gornjeg ledenjaka i Kleinglocknera obavili pretjecanje po lijevoj ploči (zanimljiv manevar bez konopa). Tea se upoznala s legendarnim bezobrazlukom profi vodiča iz Kaalsa: jedan je protutnjao stazom i uz dernjavu i galamu odgurivao sve na putu. Nekoliko penjača se smrzlo od šoka a i Tea je bila poprilično blijeda kad je kasnije prepričavala događaj. U međuvremenu su se I&I izležavali na terasi E.J-hutte, upoznali se s promo cjenikom od 1,9 € za pola litre vode i otkrili da su novčanike ostavili u autu – otprilike 1.700 metara ispod šanka!!! Kad su Tea i Nikola stigli do doma bilo je prebrojavanje po džepovima, taman smo bili na knap za platit spavanje (jer smo i šatore i vreće ostavili u autu) i da se ima za jutarnji čaj.

Dobili smo mjesta u potkrovnoj sobi na vrhu uz veselo društvo iz Crne Gore, njih 20-ak. 3-4 iskusnija penjača su skupili tu grupu i poveli ih na Gross.., pa tako pošto nas visina nije pretjerano udavila s glavoboljama i nesanicama kao razlog za nespavanje imali smo vesele Crnogorce i njihove priče, kuhanje na kuhalu u spavonici, noćno isprobavanje dereza u sobi.., lekcije o zaustavljanju na ledu, ... i ostale lovačke i brdske priče.

Posljedica – ujutro je Nikola bio koma od nespavanja i kad se napokon izvukao iz kreveta, nakon malo bi / ne bi odustao od još jednog uspona na vrh.   Tako da su Tea & Nikola ostali ljenčariti na E.J. hutte, a I&I navukli opremu i krenuli gore, debelo zadnji od svih koji su tog jutra krenuli na vrh iz doma. Odmah na prijelazu s gornjeg ledenjaka na stijenu Kleinglockner počeli smo mimoilaziti prve koji su se vraćali i naletili na čep na stazi. Naši Montenegro cimeri su napravili krkljanac jer je većini njih to bio prvi susret sa stijenom, tako da je I&I uz preticanje trebalo preko 2 sata da dođu do Kleinglocknera, a tomo – još veći kaos na sajli prema Grossu. Pogled na sat, pa na gužvu, pa na sat, i okret nazad.., tih 50 metara ćemo obaviti drugi put.

Na povratku do doma opet načekavanje na stijeni. Na prijelazu iz stijene na led Ivana je proklizala i ovim putem zahvala Branki na lekciji zaustavljanja cepinom. Četvorka se ponovno skupila u domu, spakirala i odtutnjala niz feratu i ledenjak do Studellhutte na pivu i čaj, te u utrci s nevihtom koja nas je ipak malo oprala, dalje do auta. U autu su Ivana, Tea i Nikola složno zaspali i isto tako složno se probudili pred Skautom gdje je okončan ovaj izlet. Na Grossglockner – nikad više vikendom!