 U subotu ispred „Zemljića“, rano ujutro, nas jedanaestero krenulo je prema prethodnome planu i dogovoru na zimski izlet. Nekoliko zadnjih zima izlet u prosincu vodi Božo. Ovoga puta s njim je išao i njegov jedanaestogodišnji Jakov pa smo bili bitno pomlađeni. S nama su još bili Cvetek i Marijan, a ostalo ženska čeljad (Dragica, Branka, Snježana, Tamara, Mirjana, Ana i Vesna). Cesta je bila prekrivena snježnim nanosima, očišćena ali ipak neugodna za brzu vožnju. Do Senja nam je oprezne vožnje trebalo duže nego obično pa su jedni čekali druge uz kavu i jaku senjsku buru.
Autima smo se popeli na manje od sat vremena pješačenja do doma u koji smo pristigli prije podneva.
U toplom domu na Alanu, kratko smo se odmorili, a potom krenuli šetnjom do Buljme. Vjetar, koji je prilično brijao, malo nas je požurivao pa smo na vrh došli začas. Sve je bilo prekriveno snijegom, vidljivost slaba. Vratili smo se u dom gdje je grah upravo kuhan. Sa sobom smo donijeli i češnjovke. U domu s nama bila su još četvorica mladića koja su se, nakon propala pokušaja da dođu do Zečjaka, vratila u dom. Kažu da su duboko propadali i da Zečjaka nisu vidjeli. I za njih je graha i kobasa bilo više nego dovoljno. Glavnom kuharu Cveteku sve čestitke.
Oko 6 sati već nam je i hrane i sjedenja preko glave, pa se ponovno oblačimo i krećemo u noćnu šetnju. Premužičkom iznad doma, prema Zavižanu i napravismo 2 kruga ( 2 sata ). Oko 8, uz Marijanovo odlično kupinovo vino i bermet još malo čakula i bele, a par Snježana –Vesna nepobjedive. U nedjelju smo krenuli oko 8 prema Zečjaku na koji smo došli nakon 2 sata po idealnim uvjetima: sunce, plavo nebo, bez vjetra, puno snijega. Na povratku do auta, Božo je na repovima skija spustio malog Jakova koji je bez riječi odradio izlet. Nakon kave u Sv. Jurju, dovoljno rano stigli smo kući.
|
