Informacije članova

Latest Message: 1 week, 4 days ago
  • admin : Japetićev pohod objavljen
  • admin : ovogodišnju trasu znamo ali ju još uređujemo. objavit ćemo poziv na izlet drugi tjedan.
  • davorf : Zna li netko koja je ruta ovogodišnjeg Japetićevog pohoda?
  • admin : odgovorite na novo anketno pitanje : - )
  • Darko : Idemo ova 4 dana na Biokovo i Omišku Dinaru. imam 1 mjesto u autu. Zainteresirani javi se čekaju te Sv Jura, Vošac, Kimet, Šibenik
  • kojisipasadt : super slike sa triglava
  • Darko : Poslao sam slike (30) jučer
  • admin : text o izletu po Žumberku bit će objavljen kad Darko pošalje slike : - )

Only registered users are allowed to post

Facebook

Sveto brdo u magli Ispis E-mail
Autor Vesna Pavlin   
Sveto brdoSveto brdo u magli, 7. i 8.siječnja 2011.

Iako smo pratili prognozu, krenulo nas je desetoro prema Paklenici. Rano buđenje i tmurno vrijeme očito nije bilo dovoljan razlog da odustanemo. Vožnja autoputom trajala je svega 2,5 sata nakon čega smo krenuli magistralom prema Starigradu. Prije Paklenice se skreće u selo Modrić otkuda vodi, na našu žalost, makadamska cesta prema Libinju.

Iako dobro trasirana, nakon 14 kilometara, više nam se nije činila tako solidna. Struganje i grebanje nije prestajalo pa su Nikola i Tea dio puta otpješačili. Aute smo ostavili na krajnjoj točki do koje osobna vozila mogu doći, a jedino bi terenac prošao nekih 2 km više. Nebo je bilo sivo-crno, svaki čas smo očekivali kišu, a ni vjetra nije manjkalo.

Izlet je vodio Ratko, ali smo se s obzirom na vremenske prilike dogovarali tijekom hodanja što i kako. Nakon 2 sata stigli smo na Vlaški grad. Snijega je bilo prilično tek u blizini skloništa. Iako mi se sklonište ljeti činilo nimalo privlačnim, sada mi je izgledalo vrhunsko. Nikola i Tea odmah su krenuli dalje prema Svetom brdu, a mi smo se u skloništu zadržali 20-ak minuta, pokušavajući se dogovoriti da li da se ide danas ili sutradan na vrh. Ipak smo krenuli. Uspon je trajao oko 1 sat kada smo se sreli s Nikolom i Teom koji su nam objasnili da nema smisla dalje prema vrhu, budući da je vjetar bjesnio, snijeg bio dubok, a kišica uporna. Najgore što se nije vidjelo ništa, pa čemu ići do vrha. Odložili smo uspon za sutradan, ako vrijeme bude bolje.

Kako je dobro biti u skloništu u kojem je toplo, a hrane i kuhanog vina ima dovoljno! Pa tako od ranog subotnjeg popodnevna do nedjeljnog jutra. Kako smo svi bili mokri do gole kože, sve se posušilo na razapetim zamkama.

I nedjelja je osvanula ružno-siva, kišna i maglovita. E sad nam je svima bilo jasno da jedino što možemo – vratiti se kući. Do auta nam je opet trebalo 2 sata iako put vodi samo nizbrdo. Kada smo stigli do Starigrada, napokon se i Sunce pokazalo. I kao točka na i, sunčanje na rivi ispred lokalnog kafića. Nahodali se nismo, nadružili bogme jesmo. Vesna.

 


 

Anketa

Kakav ste tip planinara?