Pripremajući izlet u Bakarsko zaleđe kontaktirao sam prijatelja iz Rijeke koji mi je dao vrijedne informacije o položaju planinarskih putova i najzanimljivijim detaljima na ovom području.

Koristeći GPS navigaciju lako smo se kretali po kamenim putovima uživajući u pogledima na kvarnerski zaljev i Grobničke alpe. Strahovali smo od bure i lošeg vremena ali dočekalo nas je sunce i lagani povjetarac.

Za početak puta odabrali smo podnožje Sviba (613 m) gdje smo parkirali auto a onda kamenim putem do vrha. Na pola puta istraživali smo bunker iz I svjetskog rata, takozvane fortifikacijske linije.

Od željezničke postaje put vodi prema vrhu Ljubibelj (705 m) gdje nas ponovo čekaju prekrasni vidici i kamena cesta, očigledno u povijesti tako jako korištena, da su u kamenu vidljive brazde od kotača kola. Uspon na Ljubibelj je ugodan a trava šušti pod nogama. Sunce je počelo grijati pa se skidamo u kratke rukave i uživamo. Spuštamo se na sjevernu stranu gdje počinje puhati hladan zrak koji ledi prste u uši. Kod ceste prelazimo na put prema Velikom i Malom Lukovištu (vrhovi oko 600 m) malo korištenom stazom. Uživamo u novim stazama i nikad viđenim prizorima. Vrh je kamen i pruža pogled na sjever. Obišli smo Malo Lukovište panoramskom stazom mekanom od mahovine i trave a onda izašli na otvoreni prostor koji gleda prema Bakru.

Zbog već lošeg, hladnog vremena odlučili smo se popeti na vrh Trebestin (542 m) gdje nas je počela šibati bura. Ugodnim kamenim putem usput obilazeći nekoliko bunkera koji su na tom strateški važnom potezu Matusajna – Melnik čuvali prugu Zagreb – Sušak.

Ukupno smo hodali 8 sati ili 24 kilometra uz dobro markirane putove.

Svib