Zahvaljujući turističkoj zajednici grada Baške koja je izdala obilaznicu "Baške šetnice" proveli smo dva prekrasna ali burna dana na otoku Krku. Light-motiv nam je bio obići sve kontrolne točke koje su sačinjavale obilaznicu

Iz Samobora je krenulo nas 9 u 6 sati prema Krku. Uz stajanje na Benzinskoj postaji Tuhobić brzo smo stigli na Krk. Na putu smo prošli ispod Sviba kojeg smo posjetili prije tri tjedna. Obilazak naše prve KT započeo je na prijevoju Treskavac. Slijedeći zelene markacije ušli smo dublje u otok sve do izvora Vele Rike. Put lak, pomalo blatnjav. Povratak je istim putem.

Od prijevoja nastavljamo preko Velog vrha, Brestovice do Obzove  (KT). Krajolik je svemirski, baš poseban., putem prođosmo pokraj malog jezerca. Izlaskom na Veli vrh prvi puta osjetismo snagu bure. Do kraja dana se je pojačala do za nas već problematične jačine tako da smo i padali pod njenim udarima. Put od Obzove nastavili smo ravno grebenom prema Velikom Hlamu (KT). Put nam se nekako odužio Staza nije ugodna, kameni šiljci vire na sve strane. Putem nam se pogled sve više širi na Bašku, pogotovo sa slijedeće KT vrh Vorganj koji je iznad Baške. Nakon toga staza se spušta i vodi nas do ruševina kapelice Sv. Nikole.

Putem se mijenjaju markacije od crvene, preko plave do žute. Sv Nikolu smo promašili i spustili se u uvalu Draga. Razmak između ta dva puta je cca 20 m zračne linije. Ruševine su na travnatoj zaravni rta, lijepom mjestu. Slijedeće KT je vidikovac Bag, šiljasti vrh s kojeg se pruža morski pogled na Bašku. Morski, jer je izvučen prema otvorenom moru i s njega se vidi cijeli zaljev Baške. Putem od Sv. Nikole do Baga vjetar je nas je najjače tukao i kod nekih izazvao veliku nelagodu. Silazak u Bašku je bio u suton. Odmah smo krenuli u hotel na pivo i večeru. Smještaj je bio super, a klopa još bolja.

U nedjelju smo se probudili osluškujući vjetar koji u daljini bruio kao motor neko super aviona. More se valjalo i pjenilo. Nakon Hemendeksa  za doručak, odvezli smo se do recepcije FKK, mjesta od kuda kreće markacija prema kanjonu Vrženica . Put vodi preko stijena i plaža do ulaza u kanjon. Pri tome nas špricaju zapjenjeni valovi koji snažno udaraju u stijene ispod nas. Bilo je to i mokrih nogu. Za nešto više od pola sata stižemo na ulaz u kanjon koji s ove strane završava kao široka šljunčana plaža. U početku širok kanjon, vremenom se počinje sužavati. Pojavljuju se kamene stepenice do 4 m visine. Neki su to svladavali kao od šale a nekima je trebalo...Jako interesantan put. Kanjon nema visoke bokove.

Da bi utisak kanjona bio pravi pobrinula se priroda, tu je bila strvina ovce, kosti lubanje meni nepoznate životinje. Kanjon se lagano uzdiže i na kraju ga siječe put Baška - Vela luka. Skrenuli smo prema Veloj luci uspinjući se između suhozida. Stigavši na prijevoj, bura kao da je samo čekala da stignemo pa da zapuše punom snagom. Vrlo neugodno. Pred nama se s visine oko 311 m otvorio pogled na Senj, vjetrenjače i predivnu uvalu Vela luka do koje srećom ceste nema. Strmo se obrušavaju stijene prema moru. S druge strane, na brežuljku visine 112 m teško je razaznati stari grad Corinthia. To je naš cilj.(KT).

Uzdužni spust padinom, uskom stazom, gledamo ispod sebe dva zaljeva i livadu između njih. O starog grada nije ostalo puno   Pogled na bregove s kojih smo se spustili bili su nama, već pomalo umornima, zastrašujući.. No izgleda da su prastanovnici ovog kraja jako dobro projektirali stazu jer se nismo uopće umorili pri usponu. Put prema Baškoj bio je popraćen burom u leđa. Spustili smo se do FKK i autima odvezli do crkve Sv. Ivana. Od tuda smo lijepom mulaterom blagog uspona, jako ugodnom za hodat došli do pola puta rema Hlamu (KT). Zavojita mulatera vodi nas kroz šumu s rijetkim pogledima na Bašku, otok Prvić.

Ostatak puta prema Hlamu zovu mjesečeva površina, možete si zamisliti zašto. Čim smo uzašli van šume opet ona dosadna bura koju jedva trpimo. Mulatere više nema, put vodi po brazdama oštrih stijena. Pogled s Hlama je širok i lijep. Spust na drugu stranu je strm i vodi prema vidikovcu Zakam i crkvi Sv. Ivana. Zakam je kamena stijena s križem, s koje se još jednom pruža divan pogled na Bašku i Bašćansku dragu.

Polako se spušta noć i naš izlet odlazi u sjećanje.