Odluka u petak navečer (21h) da idemo sutradan na Hahliće se isplatila. Dva ležerna dana provedena na Grobničkim alpama povratio nam je svu energiju izgubljenu tokom tjedna. Nije bitno kada ćeš krenuti, koliko ćeš hodati, kada ćeš stići, pomalo boemski pristup.

Do doma na Hahlićima uputili smo se kroz Mudnu dol. Ovim putem idemo prvi put. Po pričanju prolazak je težak, pa smo stoga očekivali probleme. No put je ispao sasvim normalan, ne previše zahtijevan. Psihološki smo se osjećali sigurniji kad smo na početku puta sreli simpatičan par iz Rijeke. U društvu s njima sve je bilo lakše, uz šalu i zabavnije.

Hodanje kanjonom jako olakšavaju sajle postavljene na kritičnim mjestima,. Bez njih uspon ne bi bio moguć. Kako mi je na početku put presjekla metarska zmija bio sam zabrinut. Da li je to neki loš predznak?! Ispalo je da je to bio dobar znak, jer smo unatoč grmljavini i ponekoj kapi kiše, sretni i zadovoljni stigli do doma. Novi dom bio je pravo iznenađenje. Dom pun novih tehničkih rješenja, uz dobar rasporeda prostorija pruža ugodno mjesto za odmor.

Tome su sigurno doprinijeli i dežurni članovi društva koji su bili jako gostoprimljivi. Za svaku pohvalu. Popodne smo zbog crnih oblaka obišli samo greben Čunine glave. U nedjelju smo posjetili Fratar i uživali u krdu konja ispred doma. Ina ih je nabrojala preko 60. Podijeljeni u nekoliko krda dolazili su na vodu. Bilo je interesantno pratiti ponašanje krda kao i vođa u borbi za dominaciju nad pojilima. Spustivši se cvjetnim livadama do Podkilavac izlet smo nastavili vožnjom do Opatije  (kava, sladoled i lungomare) i pranjem nogu u netoplom moru.

Izlet za dušu i tijele.