| Sveto brdo i Mala Paklenica |
 |
 |
| Autor Mirjana Klarić | |||
 Naslov je trebao glasiti Vaganski vrh i Sveto brdo, a trebala je voditi Vesna. No kako su "Papinske" obveze bile jače od njene vruče želje da vodi izlet, to je izlet promjenio vodiča, a i malo modificirao smjer kretanja sukladno naslovu.Planirani polazak u gluho doba noći (5 sati ) veči dio ekipe, njih devet, motivirao je da se u Starigrad Paklenicu upute več u petak popodne, a neki i navečer samo zato da ujutro ne moraju rano ustati mislila naivna ja. Kad tamo oni su slavili Božin rođendan, družili se uz fino Milanovo vinčeko dugo u noć, spavali na plaži pod zvijezdama i dočekali ipak rano buđenje od vesele skupine mladih ... Nas četvoro pridružilo im se u subotu kod Dinka oko 7,30. Na našu radost pridružili su nam se i Jakopci koji su u Paklenici od petka ujutro, tako da smo s njima dogovorili prijevoz iz Selina do Malog Libinja na povratku. Krenuli smo iz Modriča dugačkim i ne odveč dobrim makadamom do Malog Libinja gdje parkiramo aute i krećemo u smjeru Vlaškog grada. Po lijepom, a dijelom i poluoblačnom vremenu za cca dva sata stižemo na sklonište Vlaški grad koje je na žalost vrlo neuredno i puno smeća. Nakon odmora krećemo u smjeru Svetog brda, a zatim spust na spavanje u Ivine vodice. Pored nas 13 tu su se zatekle još dvije grupe planinara od 7 ljudi, tako da su svi mislili da u kućici neće biti mjesta za spavanje i večina je odlučila spavati vani. U kućici nas je spavalo šest. Uslijedila je prekrasna večer uz zvjezdano nebo, vatricu i pjesmu...Ujutro dok smo se mi pomalo dizali, kuhali kavu, pripremali doručak došli su naš brzi prijatelji Darko i Neno koji su jučer potegli od Borisovog doma po Lipoj stazi do Vaganskog vrha zatim do Svetog brda i Vlaškog grada.U svom stilu produžili su dalje dok smo se mi lijeno spremali na spust kroz Malu Paklenicu. Kanjon Male Paklenice je uvijek iznova interesantan i zabavan, ali i dugačak, a u ovo doba godine i prilično vruč. Jedva smo dočekali da se dokopamo obale i uronimo u more. Nismo mogli čekati odlazak na Libinje po aute u kojima smo ostavili "plaža program" več onako u donjem vešu poskakali u more. No ni tu nije bio kraj, na plaži je Božo kuhao čušpajz od jegera (kobase), a Snježana kavu. Boži se nikako nije dalo doma, pa je nagovorio Jakopce (a teško ih nagovorit!!) da još idu ispenjati koji smjer u Paklenici i tako druženju i dobrom raspoloženju nije bilo kraja. Na ovom je izletu bilo sedmero "novih" ljudi u društvu pa smo zato i modificirali Vesninu ideju o trasi puta. Ovogodišnji "školarci i školarke", a i dečki iz Španskog su s veseljem i s manje ili više muke uspješno savladali divljinu i vručinu Male Paklenice. Nadam se da ćemo se opet družiti... negdje u planini.
|
