Hoće li kiša ili ne? Gledajući video kamere na autoputu Zagreb – Rijeka, snijeg se već približio Samoboru pa su se šume i planine na području Gorskog Kotara već zabijelile. Granica snijega je Vrbovsko pa smo odlućili planinariti negdje u tom kraju. Kanjon Kamačnik, Bijela Kosa, Litorić, Lovnik iznad Vrbovskog su nam već dobro poznata područja pa smo za ovu nedjelju odabrali kraj oko Bosiljeva prema rijeci Dobri.

To područje je prosječne visine oko 300 metara pa za neke planinare to i nije planinarenje ali mi nemamo takve predrasude. Za nas je svaki dan proveden u prirodi prekrasan i smislen tako da uobičajena daljina hodnje od 20 do 25 kilometara, u zavisnosti od visinske razlike koju trebamo savladati, daje dodatnu težinu našem planinarenju. Naš put smo počeli posjetu starom gradu Bosiljevo. Stari grad se spominje vrlo rano - već u 13. stoljeću. Prvi vlasnici grada bili su knezovi Krčki, koji su ga dobili od kralja Bele III. Frankopani su mu vlasnici od 1461. godine, a tu se i rodio Fran Krsto Frankopan.

Nakon sloma urote Zrinsko-Frankopanske, grad prelazi u ruke grofa Erdodija, a ženidbom ga poslije stječu Auerspergi. Godine 1820. Grad kupuje grof Laval Nugent koji ga obanvlja, a zadnji vlasnici su riječki veletrgovci Kazulići, koji ga obnavljaju u duhu romantike, i kojima je grad oduzet nakon 2. svjetskog rata, oko 1950.

Od nekadašnje ljepote dvorca nije ostalo ništa. Potrgani prozori i unutrašnjost, zapušten okoliš i razvaline na sve strane, surova je stvarnost tog nekada lijepog zdanja. Posjet crkvi na nedalekom brdu Gradišće otvara nam pogled na maglom prekrivenu dolinu. Nismo odoljeli kestenima na putu tako da smo puno vremena potrošili na skupljanje a kuksaci su nam nakon toga postali teški, veoma teški a cijeli put je još bio ispred nas. Priviš (461m) je prvi i najviši vrh kojim smo prošli ali ne nudi pogled pa nije zanimljiv.  

Inače, ovi putevi nisu markirani i nisu planinarski «osvojivi» ali nude lijepe prirodne znamenitosti i prekrasnu prirodu. Brežuljkaste livade nadomak rijeci Dobri ugodna su mjesta za hodanje a putevi su travnati i nude nebrojene mogućnosti za hodanje. Naš krajnji cilj je bila špilja Špeharka (pravim imenom Ledenica kako smo poslije saznali od lokalnih ljudi). Prošli smo prvim dijelom te impresivne špilje koja ima dužinu oko 200m ali odustali smo od dubljeg ulaza jer se kanali račvaju a mi nismo speleološki opremljeni. Na povratku smo posjetili stari grad Novigrad koji se obnavlja. Lijepim pogledom s glavne kule i posjetom starom kamenom mostu na rijeci Dobri završili smo ovaj turističko-planinarsko-speleološki izlet :-)