| Planine zapadne Bosne i Hercegovine |
 |
 |
| Autor Darko Domotorffy | |||
 U jednom od redaka u planu izleta koje vodim piše Planine zapadne Bosne. Dugo se spremam i evo natjerah sam sebe i druge da osjetim miris bosanskih planina. Skupili smo se s raznih srana. Ljudi koji se međusobno ne poznaju, kroz 4 dana funkcionirali su savršeno. Rekao sam nekoliko puta " Ovaj smo izlet jednostavno popili". Puno detalja, strasti, ljubavi, zajedničkog cilja.
Krenuli smo u srijedu prema Livnu s prvim ciljem, vidjeti Drvar i Titovu špilju. Cijeli život slušam o tome i ovo je prilika. Stojeći na zavoju iznad Drvara, promatrali smo dolinu kao na dlanu ispod nas i u mašti gledali padobrance kako se spuštaju. Titova špilja je obnovljeni objekt koji me malo razočarao svojom nizinom, ne dominira okolinom kako sam očekivao, više sliči na mišju rupu. U nastavku podužeg putovanja kombijem smo stigli ispod Troglava. Dobra makadamska cesta digla nas je dosta visoko u brdo. Prvo smo kroz šumu ušli u amfiteatar stijena. Put "težom stazom" zvanom Mery, koji je sličan usponu na Vratarski kuk, doveo nas je do vrha Troglava. Zrak je ispunilo puno zadovoljstva izlaskom na vrh. Okružuju nas Dinara, Šator, Livanjsko polje, Peručko jezero. Troglav je stvarno lijep vrh jer s obzirom na mogućnosti pristupa daje sve elemente jednog pravog alpskog vrha. Silazak lakšom stazom bio je predivan. Livade u cvatu.. Dan smo okončali dolaskom do Športsko- rekreacijskog centra „KAMEŠNICA“ na Bilom polju gdje ćemo boraviti sljedeća 3 dana.
Drugi dan ustajanje je rano. Na početku se pozdravljamo s planinarima iz Rijeke. Zajedno odlazimo u Livno gdje nas čeka kamion koji će nas odvesti do pl. doma na Kruzima. Vruć zrak dočekao nas je na mjestu iskrcavanja. Cincar gol kao od majke rođen nas čeka. Nigdje drveta, nigdje hlada. Glava gori, noge sve teže, nagrada na kraju. Pogled na Bosnu pod nogama. Treći dan je osvanuo opet vruć. Konj, koji gledamo, postaje naš cilj. Da vam misli ne odu ukrivo, Konj je najviši vrh Kamešnice. Na početku i na kraju uspona izvor je ledene vode. Tu je u blizini i lijepo drveno sklonište, na tabli piše Dom Pešino vrilo. Nakon toga staza izlazi na goli bok planine i uspinje se na greben i sam vrh. Putem promatramo dolinu: Livno i Buško jezero. Pomalo umorni nismo nastavili do vrha Kamešmice, već smo se vratili u dom gdje nas je nestrpljivo čekalo janje (s ražnja). Četvrti dan nas očekuje povratak. Prvo svratismo do sirane Puđa gdje smo počašćeni fantastičnim produktom ove privatne mljekare i sirane. Jedva se odvojivši od sirne gozbe, otrgnuti od ovog zanosa krenuli smo prema Šatorskom jezeru. Cesta je prilično dobra, iako je većim dijelom makadam. Između vrhova obraslih makijom razvuklo se Šatorsko jezero . Uzevši najosnovnije stvari, uspeli smo se na sedlo i dočepali se travnatih livada te zadnjom stranom grebena koji se nadvio nad jezerom do vrha. S Velikog šatora širi se pogled na Troglav, Cincar, Livanjsko polje. Baš je lijepu tu, no silni vjetar nas tjera natrag do jezera. Dan smo završili ćevapima u Bihaću. Zahvaljujem Ljiljani na pomoći pri organizaciji, a posebno i PD Kamešnica na čelu s predsjednikom Željkom Puđom . 
|