 Prema dogovoru i nastavnom planu, u nedjelju, 20. veljače, polaznici planinarske škole i njihovi mentori uputili su se na svoj prvi pohod. Pratnju su im činili i ostali iskusni planinari voljni druženja i utvrđivanja gradiva. Prije samog polaska, mi „novi“, primili smo korisne savjete i kratku edukaciju mentora planinara, Dade Novaka, koji nas je ujedno psihički pokušao pripremiti za ono što slijedi, dok su drugi mentori, za to vrijeme, nadopunjavali nedostatke u opremi. Malo iza devet sati, krenuli smo u obilazak. Plan je bio, doći do Oštrca. Najtežim putem. Najprije smo se popeli do Hajdovčaka. Nismo ga osvojili! Zatim smo krenuli put Palačnika pa preko Črnca prema Oštrcu. Vremenske su nas prilike prilično dobro služile. Izmjenjivale su se epizode sunca i oblaka uz manju asistenciju vjetra koji je tek pongdje bivao nemilosrdnijim. Stazu i označene putove najčešće nismo pratili već smo se više bili vođeni intuitivnim (i očito dokazanim) sposobnostima vođe puta.
Sniježni pokrivač nam nije zadavao muke. Upravo suprotno. Uz pristunost spomenutog, savladali smo i neke važne lekcije. Da bi dojam prvog pohoda bio potpun, za završni uspon prema domu, odabran je Hofmanov put. Oglušili smo se na onu Čaplarevu „penjanje ne predstavlja muku“ i ono „osnovni cilj planinarenja jest uživanje“. Uz malo sporiji, ali ustrajan hod, prisjetili smo se blagdanskih trpeza, fašničkih ludorija te finog zimskog sna iz kojeg smo probudili slabašna nam tjelešca. Uz dano si obećanje buduće umjerenosti i veće fizičke aktivnosti, stigli smo do doma, jedva dočekavši grah s kobasicama, bečki i slične delikatese.
Shvatili smo da ipak vrijedi planinariti. Po povratku, Milan nam je skrenuo pažnju na sam pogled s doma što je bilo od izrazite važnosti da nas prisjeti zašto planinarimo. „Apologija“ planinarenja, bila je ideja Mirjane o spuštanju po najdubljem snijegu koja je u svakom od nas prisutnih probudila dijete u potpunosti slobodno i prepušteno čistoj prirodi.
Pohod ili prvi sat škole u prirodi bio je i više nego poučan. Na primjerima smo savladali imeperative zašto je važno držati razmak, zašto je bitno biti osviješten i pribran, zašto je važno gledati kuda / po čemu hodamo i zašto koristimo štapove. Na poslijetku, vjerujem da su mnogi pronašli odgovor na pitanje: „Zašto smo odabrali planinarsku školu?“
|
