Velebit: Vratarski kuk - Šugarska duliba - Veliki Stolac 10. i 11. srpnja 2010.

Prema Velebitu smo krenuli u 6 sati ujutro iz Samobora prema Krasnom. Vrijeme je oba dva dana bilo sunčano i veoma toplo ali sa ugodnim vjetrom koji nas je povremeno rashladio.

Cilj našeg prvog dana je bio Vratarski kuk (1676 m) na kojeg smo krenuli sa mjesta bivše planinarske kuće Veliki Lubenovac.

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Dalmatinskoj zagori - Dinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2, a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.

Uspon na Vratarski kuk počinje malo nakon najvišeg dijela Lubenovačkih vrata a na odvojku za Vratarski kuk napisano je upozorenje da je to uspon samo za iskusne planinare što je svakako istina :-).

Staza je cijelim putem kroz stijene a na nekim mjestima i sa velikim usponom. Markacije su slabe ali staza se kreće sigurnim mjestima tako da nema večih problema sa usponom. Na jednom izloženijem mjestu postavljeno je nekoliko metara sajle za dodatnu sigurnost. Završni uspon vodi također kroz stijene i traje još dvadeset minuta. Pogled s vrha je veličanstven! Stijene na sve strane, Premužičeva staza, Hajdučki kukovi, sunce i prekrasan dan. Uživali smo neko vrijeme u toj ljepoti a onda se počeli polako i pažljivo spuštati kroz stijene prema Lubenovcu.

Makadamom smo krenuli dalje do Alana gdje smo predahnuli a onda cestom do Jablanca na moru i pl. doma „Miroslav Hirz“- 20 m iznad mora. Tamo smo se okupali u hladnom moru a onda krenuli do Baških Oštarija gdje smo prespavali u auto-kampu.

U nedjelju smo krenuli rano, oko 7 sati, autima prema Jelovoj Ruji, polako i pažljivo lošim makadamom. Prema Velikom Stolcu (1406 m) smo krenuli dobro markiranim putem. Prvim dijelom kros hladovinu šume a onda livadom, prekrasnim pogledom na more i otoke. U skloništu Šugarska duliba smo se odmorili a onda napravili uspon na Veliki Stolac kroz gustu sklizavu travu i jakim suncem koje nas je pržilo.

Pogled s Velikog Stolca je možda čak i ljepši od Vratarskog kuka. Otoci i more u svoj svojoj veličini sa jedne strane a planine i stijene na drugoj. I tako smo završili naš dvodnevni posjet Velebitu. Svih 13 sudionika je izrazilo zadovoljstvo pripremom izleta i vodičem. Imali smo prekrasno vrijeme i puno ugodnih trenutaka.

Detaljan plan puta možete vidjeti i pročitati ako kliknete na ovaj link (samo za registrirane članove - ako niste registrirani molimo Vas da to napravite pomoću detalja u gornjem desnom kutu stranice):