Kako muza ne odgovara ni na koji oblik invokacije, a ni provokacije, očito je njeno zdravlje upitno pa sam primorana, u kratkim crtama, samostalno, prenijeti sad već niz sakupljenmih dojmova o alpinističkoj školi. Možebit da tekst neće biti nalik prethodnim, ali potrudit ću se, što vjernije dočarati atmosferu, način rada i dosad stečena znanja.

Svima je poznato da je HPD Japetić kao alpinistički pododsjek AO Željezničara,  po prvi puta objavio poziv za prvu alpinističku školu, unutar gore spomenutog društva. Pod dirigentskom palicom bračnog para Jakopec, visoko postavljenim kriterijima, odabrano je deset kandidata: Josip Ranogajec, Ivana Kuzmanić, Dragutin i Višnja Kos, Snježana Nikl Janko, Vladimira Šančić, Nikola Skendrović, Hrvoje Bišćan i moja malenkost Anita Šešerinac.

Već prije prvog predavanja, mailom nam je proslijeđen plan škole. Tek pročitavši plan na papiru, nismo ni mogli naslutiti što nas čeka, osim brdo novih spoznaja i izazova, al što to zapravo znači, nismo mogli ni naslutiti. Kolegica Vladimira je vješto dočarala atmosferu našeg prvog izleta.

Prvi izlet, a upoznali smo nešto što se zove prusiciranje, tehničko penjanje (ili kako se ne zaplesti u ljestve, konope i vlastite noge), abseil (a zapravo ideš dole),  spuštanje po užetu Dulfer (ne dilber) tehnikom. Sve navedeno tek je mali detalj u moru informacija koje su se uslijedile. Sljedeći izlet bio je Kamenjak. Srednje visoko brdo u blizini Rijeke s najvišim vrhom od 838 metara. Nama je bio zanimljiviji Mali Kamenjak. Plan rada bio je pomno razrađen.

Po kišovitom vremenu (13.5.2012) Zdenko K., Branko R., Silvana H., i Dragica K. išli su kroz Krško i prolazili pokraj mutne Save po kojoj su plivali razni predmeti pokupljeni tokom i od pritoka zbog jakog izljevanja kiše.

Došavši u Laško (u kojem smo popili prvu kavu) kiša je prestala padati!

Najprije smo išli na Drenov hrib, pa na Srebotnik – kod penjanja a poglavito silaženja sa vrhova ovih planina služili smo se sajlom i hodanje zbog strmine i vlažnog terena zahtijevalo je posebnu pažnju. Zatim smo bili na vrhu Grmada, Vipota, Tolstom vrhu i Humu, a u Celjskoj koči malo smo se odmorili, okrijepili i odgovarala nam je toplina u lijepo uređenom prostoru. Također smo bili kod koče ispod Velikog Kozja.

Cjeli dan po prohladnom vremenu ptice su neumorno pjevale – uživali smo u raznobojnom cvijeću lijepih livada, po kojima je na mjestima pasla krupna i sitna stoka. U blizini vrha Drenovog hriba vidjeli smo cvijet ljiljan koji u šumi rijetko raste!

Nešto niže na ovim stranicama su već napisani tekstovi i priložene fotografije o akciji povodom DANA PLANETE ZEMLJE – ZELENA ČISTKA kojoj se i naše društvo priključilo 20. travnja ove godine.

Vrijeme i mjesto događanja su već opisani. Ova dopuna malo kasni.... gužva...

Tom su prigodom među nama radili volonteri koji po mom sudu zaslužuju posebnu pažnju, a to su djeca iz osnovne škole u Rudama i mladi mještani Cerja. Oni su svojim požrtvovnim radom i predanošću akciji dali nadu da potok Jarek koji smo čistili s njihovim odrastanjem neće doživjeti istu sudbinu kojoj smo svjedočili radeći na ovom čišćenju.

Ti vrijedni mladi ljudi su: Marko i Kristijan Grdović, Antonio Šimunić, Ivan Mataušić i Monika Ranogajec iz osnovne škole Rude, zatim mladi mještani Cerja: Miroslav i Dean Geušić, Stjepan Grdović te Valentina i Dominik Ranogajec. Mladoj ekipi se pridružila i učenica osnovne škole Samobor Ida Pavlin.

Uspon na Svetu Geru, 1178m, tradicionalno na uskrsni ponedjeljak, 09.04.2012.

Uskrsni ponedjeljak je postao idealan planinarski dan za otići u šetnju nakon bogatog Uskrsnog stola. Mi smo za taj osobiti gušt odabrali uspon na najviši vrh Žumberačkog gorja, Svetu Geru, 1178m. Gušt je još veći ako, svaki put,uspijemo povesti i nekoga tko još nije bio na Svetoj Geri.

Ljubav prema Žumberačkom kraju prenio mi je iskusni planinar i poznavalac Žumberka, pok. Josip Horvat-deda Joža, koji nam je pokazao, Bojanu H. i meni, stare puteve koje su koristili stanovnici tog kraja pričajući nam o povijesti, ljudima i kulturnim znamenitostima.

Žumberačko gorje je zaštićeno područje. Parkom prirode Žumberak-Samoborsko gorje proglašeno je 1999. godine. Za ekološki izgled Žumberka značajne su livade košanice s rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Tako ovdje nalazimo 30-tak vrsta europskih orhideja i globalno ugrožene leptire plavce i dr. vrste vezane uz ova staništa. Žumberak je područje bogato izvorima (337) i potocima, špiljama i jamama (120), lokvama (40), vodotocima (268).